Ovaj esej temelji se na razgovoru s Darrenom Wilesom, koji nudi uslugu besplatnog pronalaženja izgubljenih dragocjenosti pomoću detektora metala.
Ja sebe nazivam metalnim detektivom jer pomažem ljudima u Južnoj Engleskoj da besplatno pronađu svoje izgubljene dragocjenosti. To je jednostavno nevjerovatan osjećaj. Dobijem trnce kad pronađem izgubljene predmete. Kad vidim njihova lica, apsolutno je nemoguće tražiti novac za to. Moja nagrada je što mogu ljudima vratiti njihove lične uspomene i vlasništvo te vidjeti njihovu radost. Na plaži u blizini Lyme Regisa na obali Dorseta upoznao sam čovjeka s detektorom metala. Naša obitelj je kratko s njim razgovarala, i pomislio sam da bih mogao poželjeti takav detektor metala. Tako sam za Božić dobio jedan.
Pošto profesionalno radim u prodaji softvera, ovaj hobi mi je dobrodošao kao promjena od svakodnevnog sjedenja za radnim stolom. 2011. godine osnovao sam Bournemouth Metal Detecting Club and Free Recovery Service. To je divna strast, gdje izlazite van i zabavljate se. Radi se o kopanju, udisanju svježeg zraka i potpunom predavanju trenutku i zadatku. Počeo sam se baviti spašavanjem predmeta prije otprilike 10 godina, ali u posljednjih šest godina to se brzo razvijalo. Do sada smo spasili 207 predmeta za 109 osoba.
Primam WhatsApp poruke, SMS poruke. Također na mojoj web stranici dobijam puno zahtjeva. Najskuplji predmet koji sam spasio bio je Rolex sat vrijedan oko 10.800 eura. Jednom je jedna gospođa izgubila tri prstena, od kojih su dva bila vrijedna oko 9000 eura. Zamoljen sam da pronađem Cartier narukvicu i bezbroj vjenčanih prstenova. Ukupno sam vjerojatno pronašao stvari vrijedne preko 113.000 eura. Radim to besplatno, jer kad dobijem poziv od ljudi koji su nešto izgubili, oni su očajni. Oni su u panici, neki od njih čak i plaču.